VELIKI BLEK I DUHOVI PROSLOSTI 8. DEO-SLOBODAN BRANKOV
Zavladala je glad i nemastina u gradu koji sada izgleda potpuno drugacije nego nekada. Velikom Bleku je posao isao dobro. Traperi su poceli da ga preziru jer je zaslepljen ljubavlju i dobrim poslom potpuno zaboravio na dojucerasnje prijatelje. Mala Sapa je lagano postala centar Blekovog sveta. Profesor Okultis se povukao u zapadnu sumu i izgradio grad od drveta samo za sebe. U njegovim predstavama niko osim Crvenih Mundira nije vise uzivao. Roddy je vredno radio za mrvice sa stola Male Sape i Velikog Bleka. U svojoj naivnosti nije ni primecivao da mrvica ima sve manje. Mala Sapa je svoje zamisli sprovodila u delo.
Crveni mundiri su skoro sasvim istrebili divljac iz okolnih suma. I pored toga nezajazljivo su pljackali nesrecne trapere i indijance. Oduzimali su im i ono malo sto su uspeli da uzgaje na svojim usevima. Ono malo jer je dugogodisnja susa uzimala danak. Zemlja je bila suva, ispucala i neplodna.
A onda su se iznenada u gradu pojavili leptiri. Niotkuda. Sareni, lepi, u svim bojama. Posebno se izdvajao jedan kome su se traperi, zbog njegove lepote divili. Prelepih zutih krila leteo je levo, pa desno ali uvek napred. Kao da je pokusavao da traperima nesto kaze, da im poruci. Nisu ga razumeli. Kad god bi se veliki zuti leptir pojavio na horizontu su se videli bledunjavi oblaci. Ali kise nije bilo. Susa je bila tako velika da je i bunar u centru grada presusio. Reke na obodu grada skoro da nije ni bilo. Leptir se pojavljivao i gubio sve cesce. Oblaci su postajali gusci. A onda je jedne noci pocela da pada. Kisa. Spas. Iz pocetka jedva po koja kap, stidljivo, a onda sve jace. Padala je kisa danima. Suva zemlja je upijala vodu dok je mogla, a onda je pocelo da preliva. Na sve strane. Polja su postala blatnjava, putevi neprohodni. Tesko blato se lepilo traperima za mokasine, konji su propadali, a kocije su prestale da voze. Nigde se od blata nije moglo. Traperi nisu znali sta da rade sa tolikim blatom. A leptir? Leptir je i dalje leteo pokusavajuci da traperima prenese neku poruku. Uzalud.
Kisa je prestala negde u ranu jesen. Blato je ostalo. Neko je proneo glas da je blato lekovito. Da leci sve bolesti. I one najgore. Jedan Bostonski traper, Sedi starac, se kleo da je svojim ocima video u Bostonu nekog proroka, nadrilekara koji je blatom devojci povratio vid. Slepoj od rodjenja namazao joj je oci blatom i trenutak kasnije ona je progledala. Sedom Bostonskom starcu se verovalo. Jos od vremena Blekove jurnjave za vukom. Sedi starac je znao sta prica. Dok je pricao onaj lepi zuti leptir mu je stajao na ramenu sepureci se i sireci svoja prelepa zuta krila.
Traperi i indijanci su postali opsednuti, navodno lekovitim blatom. Umislili su i da je mirisljavo. A nije bilo. Mazali su se po celom telu. Svi. I zdravi i bolesni. Skupljali su blato i gurali u dzepove. Smesna slika. Nastala je opsta otimacina i pomama za „mirisljavim“ blatom. Svi blatnjavi od glave do pete i jos zadovoljni zbog toga. Neko se setio da bi bilo dobro bunar u centru grada oblepiti blatom. Da vise nikada ne presusi. Receno – ucinjeno.
I veliki Blek je doneo kuci malo lekovitog blata. Stidljivo, na Profesorov nagovor. Samo malo. Mala Sapa je bila van sebe. Ne zeli blato u kuci nikako. Pa ona je jedva docekala da iz ocevog vigvama dodje u ovakvu raskos, a sad joj Blek tu donosi blato. Napolje sa tim! Poslusao je Blek svoju skvo. Izneo je blato iz kuce, oprao ruke i lice od blata, a Mala Sapa nije ni pomisljala da mu opere odecu umazanu blatom. Sve je bacila.
nastavice se …
Nema komentara