VELIKI BLEK I DUHOVI PROSLOSTI (14. DEO)-SLOBODAN BRANKOV
Grad je danima posle premijere brujao i prepricavao prvenac dramske predstave Male Sape. Ona je napisala ceo scenario. Fenomenalno delo. U stvari, „Lov u mutnom“ je bila sasvim obicna lovacka prica onog vremena ali u nedostatku pravih predstava, Xavier i McThommas su se prijateljski razisli, reziserski debi Male Sape je dosao u pravo vreme da zabavi, vec odavno zaspalu publiku.
Radnja predstave se mogla postaviti i na otvorenoj, a i na zatvorenoj pozornici. Genijalnost Male Sape je i tu dosla do izrazaja. Univerzalna postavka.
Prvi cin se odigravao na zamisljenoj reci gde su Mala Sapa i Panj koji sedi pecali. Panj nije mogao da upeca nista ali je, naravno, (pa ko je ovde u glavnoj sporednoj ulozi), Mala Sapa upecala prelepu ribu koju onda iz sazaljenja zbog ribarskog neuspeha poklanja Panju koji sedi. Otprilike, tako nesto. Panj biva presrecan sto je dobio ribu, Mala Sapa zadovoljna.
Drugi cin je malo interesantniji jer se kao statista pojavljuje i Veliki Blek. Ovaj put se radnja dogadja u nekoj sumi gde Mala Sapa i Panj koji sedi idu u lov na jelene, na stari indijanski nacin. Lukom i strelom. Postavljaju zasedu i iz zbunja, skriveni istovremeno odapinju strelu u pravcu kapitalnog jelena. On (jelen) pada i njih dvoje pritrcavaju da vide cija ga je strela usmrtila. Bliza srcu je bila strela Panja koji sedi ali se Mala Sapa nije dala prevariti i onda nastaje zaplet oko toga kome ce pripasti rogovi. Na scenu tada stupa Veliki Blek, koji glumi samog sebe u predstavi. Kako se ovo dvoje nisu mogli dogovoriti ko je usmrtio jelena i kome treba da pripadne trofej, sporazumno zakljuce da je najbolje da rogove daju Velikom Bleku. Svi srecni i zadovoljni.
Treci cin je u sustini epilog, bez dijaloga u kome su na sceni svo troje. Mala Sapa sedi za stolom, u sredini, Panj koji sedi, sa ribom ispred sebe, sa njene leve strane, a Veliki Blek sa desne jelenskom krpicom glanca svoje rogove. U pozadini indijanci okrecu jelena na raznju.
Zavesa.
Kraj.
Nema komentara