VELIKI BLEK I DUHOVI PROSLOSTI 10. DEO-SLOBODAN BRANKOV
DJAVOLJI ADVOKAT
Winny-Den Poop je jedno vreme bio veoma uticajna licnost u Bostonu. Doselio se iz planinskih delova Arizone i uvek je za sebe tvrdio da je rodoljub. Istina je u stvari bila poprilicno drugacija. Gospodin Poop, kako su ga svi zvali, je u stvari bio pola-pola. U svemu. Da li mu je otac bio indijanac ili majka indijanka nije poznato. Uglavnom, poreklo… pola-pola. Vidjan je u drustvu Crvenih Mundira, a i u drustvu rodoljuba. I to je nekako bilo na pola. Koja polovina je bila veca ne zna se. I u ono blatnjavo vreme gospodin Poop je bio ni tamo ni ovamo. Deklarativno je bio protivnik „onih blatnjavih“ kako ih je zvao ali kad se blato osusilo neprijatan miris se osecao i sa gospodina Poop-a.
Veliki Blek nije znao na cemu je kad je gospodin Poop bio u pitanju. Sreli su se par puta u „Veprovoj Glavi“, krcmi nadomak Bostona i u pocetku mu se taj debeljuskasti gospodin, mora se reci, ipak, jako izrazenih indijanskih manira, ucinio simpatican. Medjutim kada je saznao da je i gospodin Poop pratio vuka i da ga je cak i stigao i da su se borili, Blek je jedva uspevao da sakrije svoj bes. Gospodin Poop je pricao svoje dozivljaje sa vukom i kako ga je pratio i do u detalje je opisivao njihovu borbu. Teska je to borba bila i zavrsila se bez pobednika. Gospodin Poop je jos uvek imao oziljke od te borbe ali se hvalio da je, kada je ostao bez oruzja, zubima, navodno, savladao razgoropadjenog vuka. Ujeo ga je, kaze. Ne zna se da li za rep ili sapu uglavnom posle tog ujeda vuk je popustio stisak celjusti na Poop-ovom vratu i pobegao. Nikada se posle te borbe nisu sreli.
Maloj Sapi se ovaj pricljivi gospodin jako svudeo u pocetku. Narocito joj se svidela njegova prica kako je kuburom rasterao gomilu beskucnika koji su dosli kod njega da traze novac. Bila je opcinjena. Tolika hrabrost! Kasnije ce se i Mala Sapa okrenuti protiv gospodina Poopa svim silama ali u ovom trenutku joj se cinilo da joj taj gospodin moze biti itekako od pomoci na putu do ostvarenja zamisljenog cilja.
Svracao bi gospodin Poop ponekad u ovaj nas grad koji je nekada izgledao potpuno drugacije. Uglavnom na putu za zavicaj. Odsedao bi u „Zlatnom Burencetu“ i uvece pricao svakakve price okupljenim traperima. Netremice su ga slusali. Upijali svaku njegovu rec. Govorio je on o rodoljublju, nacinu borbe protiv Crvenih Mundira, pozivao na opstu pobunu, uglavnom sve ono sto bi iscrpljeni i gladni traperi voleli da cuju. Imao je, cinilo se, resenje za svaki problem.
Iz gomile slusalaca jedan se posebno izdvajao. Uvek je imao neko pitanje, pa podpitanje, pa repliku. Mladjani Steve O’Banner. Skrenuo je paznju gospodina Poop-a. Kad bi se gomila razisla ostali bi njih dvojica jos dugo u noc da pricaju i kuju svakakve planove. Najvaznije je biti prisutan ali diskretan, zajednicki su zakljucili.
Kad bi Steve O’Banner-a trebalo opisati jednom recju uopste ne bi bilo tesko. Beskicmenjak. Ljiga. Izaberite koja vam vise odgovara. Zacetnik ulizivanja. Kao mladic bio je izuzetno naklonjen Crvenim Mundirima. Cak je i imao neki polozaj u tvrdjavi. Nesto je piskarao. Sudio, presudjivao, sta li vec. Poreklom sa brda iz okoline ovog naseg grada, brda koje je zadrzalo naziv koji su mu jos Spanski konkvistadori dodelili, valjda da ih podseca na domovinu. Ljoret del Mar. U stvari, sa oboda tog brda, da budemo precizniji. Uvek doteran, zalizan namirisan skupim parfemima, skolovan. Iz traperske porodice ali mu je neko ipak vodio poreklo od indijanaca. O’Banner i Gospodin Poop su imali i tu zajednicku osobinu. Pola-pola.
Dok je gospodin Poop bio u, relativno dobrim odnosima sa Crvenim Mundirima, O’Bannerova sluzba u tvrdjavi nije dovodjena u pitanje. Bio je zasticen kao medved u zapadnoj sumi. Medjutim kada se gospodin Poop sukobio (naravno samo verbalno) sa glavno-komandujucim Crvenih Mundira kola su za mladjanog O’Bannera pocela da klize nizbrdo. Izgubio je sluzbu. Pricao je on da je svojevoljno napustio, medjutim oni, malo upuceniji su znali pravu istinu. O’Banner i Veliki Blek su se poznavali od malena. Nikada Blek nije gajio neke posebne simpatije prema tom ljigavcu ali je sada zbog njegovih veza sa gospodinom Poop-om i na nagovor Male Sape, od uljudnog „zdravo“ kada bi se slucajno sreli u gradu njihov odnos prerastao u povremena druzenja i cak poneku porodicnu veceru. Trpeo je Blek sve zarad ljubavi svoje Male Sape.
nastavice se …
Nema komentara