TRI HILJADE ZA GOSPODINA
Decembar je uvek mesec radosti za decu. Priblizavaju se novogodisnji praznici i osmeh je na licu svakog deteta. Vreme iscekivanja poklona, kicenja jelke…Svi su uzurbani. Kupuje se i vise nego sto se realno moze. Praznicna vecera na cek. Ulazak u nedozvoljeni minus da bi se deca obradovala. Prosvercuje se neka nuzna potreba u vidu novogodisnjeg poklona. Ljudi se na najrazlicitije nacine snalaze.
U svojoj radosti prednjace penzioneri. Podetinjili su sasvim. Od predsednikove paznje ne silazi im osmeh sa usana. Penzije su na istorijskom maksimumu. Dele im penzionerske kartice. Na primer ako krenu za Beograd mogu kartu dobiti sa popustom. U Matijevicu specijalni popust za penzionere. Samo pokazes zadnji penzioni cek i vrata raja se otvaraju. Posebna kobasica moze se dobiti za dvestotinak dinara kilogram. Govece sa rogovima, kozom i iznutricom po kilogramu kosta vise,ali sta to mari. Ovo drustvo je po meri coveka. Matijevic i drugi humani preduzetnici za penzionere rade i ispod cene. U korist svoje stete ako treba. Nije sve u novcu. Predsedniku je najvazniji osmeh na penzionerskim licima. Ne stedi ni sebe ni novac da tim ljudima koji su svojim radom izgradili ovu zemlju bude bolje. Nikada ih nije lagao. Nikada obecavao nemoguce. Uvek kaze istinu ma koliko to bolno bilo po istinu. Tako je i izgradio ovaj odnos medjusobnog poverenja. Prvo su ga glasali jer je cvrsto obecao da im penzije niko ne sme dirati. Sada ga glasaju jer znaju da ako im neko u penzije i dirne predsednik je tu da sve to posteno vrati i da doda povisicu na sve to. Objasnio im je da sve sto im je uzeto ulozeno je za dobrobit svih nas. Da to nije ucinjeno zemlja bi bankrotirala a pogledajte samo gde smo sada. Nasim slobodnim nebom nasi MIG-ovi lete. Lesoto je povukao priznanje Kosova. Egipat nece povuci priznanje, ali je javno saopstio da ce se ponasati kao da ga nikada i nije priznao. Sve to kosta. Predsednik je posteno objasnio a penzioneri prihvatili da to ne bi bilo moguce da nije bilo njihove zrtve.
Svakom pojedinacno je napisao pismo u kome je sve objasnio i zahvalio se. Potrudio se da svakome sazna adresu i da to bude dostavljeno. Penzioneri takve gestove cene. Onda je usledio novi pozitivan sok. Jednokratna pomoc od 3000 dinara. Penzioneri u neverici. Nemojte, predsednice, mnogo je… Pa, dobili smo povisicu. Penzije su nam nikad vece. Nije to vise lako ni potrositi. Nemojte nas navadjati, predsednice. Zamislite da, ne daj Boze, izadju na izbore ovi mladi neradnici koji godinama ne izlaze i da, u snu se ne snilo, pobede Djilas, Jeremic i Obradovic. Kud bi mi posle. Da nas stigne kletva “ da Bog da imali pa nemali.“ Cenimo vas gest, ali stvarno nema potrebe. Preusmerite to na sluzbu drzavne bezbednosti. Da se jace i bolje bore protiv unutrasnjeg neprijatelja. Nisu nasa deca gladna. Sve je to besno, dragi predsednice.
Ali, ne. Predsednik je odlucio i tako ce i biti. Bice i za BIU, ali mora biti i za penzionere. Oni su nasa snaga i buducnost.
Nema komentara