SPASAVANJE REDOVA RADOJKA 22. DEO
Straza u kasarni nije uopste laka. Sedam dana i sedam noci zivis u ritmu koji zaista lomi. Dva sata si na strazarskom mestu, dva sata provodis hodajuci , dva sata spavas. I tako u krug. Da ne pricam o proceduri koja je morala biti ispostovana do u milimetar. I u 3 sata ujutru.
Nema u vojsci slobodnog tumacenja ni improvizacije. To sam ukapirao odmah. Cim krenes da besmislene stvari privodis logici doveo si sebe u problem. Koliko god bio svestan ispraznosti i gluposti pravila postovao sam ih kada treba da ne bih sebi i ljudima oko sebe komplikovao zivot. I vuk sit i ovce na broju.
Noc. Negde ispred 3 ujutru. Mrak kao u grobu. Cekam smenu straze da naidje. Kad ih primetim kako hodaju, zauzmem zaklon i odradimo standardnu proceduru. U mislima sam vec u krevetu. Makar i na tih dva sata. Cujem ih kako dolaze. Zauzimam polozaj iza jedne ogromne zalosne vrbe. Kad procenim da je udaljenost odgovarajuca proderem se kao konj: „Stoj! Ko ide?“ Razvodnik straze sa smenom straze. Razvodnik straze napred, ostali stoj! Odvaja se covek od grupice i krece prema meni. Na desetak metara udaljenosti shvatam da to nije razvodnik straze. Ispred mene oficir sa crvenom trakom oko ruke. Pomocnik dezurnog kasarne u kontroli, Situacija ili za pritvor ili za nagradno odsustvo. „E, dosao si gde treba“-pomislih u sebi. Stoj! Repetirah pusku. Ruke u vis! Polako levom rukom otkopcaj opasac i spusti ga pored sebe. Tri koraka nazad. Lezi! Leze. Slusa kapetan, nista ne govori. Pridjem polako i podignem njegov opasac na kome je pistolj. Izmaknem se pet-sest koraka. Ustani i podigni ruke u vis. Ustade. Ja idem polako unazad sa prstom na obaracu prema strazarskoj kucici u kojoj imam telefon. „Spusti, sine , tu pusku uperio si je u mene. Da se spotaknes ubio bi me ko zeca.“ Tisina! Stizem do strazarske kucice i okrecem onaj indukcioni telefon kao iz partizanskih filmova. Konacno mi se javise iz strazare. Posaljite patrolu da preuzme nekog kapetana kojeg sam uhapsio. Do dolaska patrole mora proci najmanje dvadesetak minuta. Probajte da drzite ruke visoko podignute tako dugo. „Razvodnice, kazi ovoj budali da mi dozvoli da spustim ruke!“ Tisina!
Boga mi drzah ja njega tako sve dok patrola ne dodje. Sve po propisu. Odvedose ga. Stigoh ja u strazaru posle nekih 20 minuta. Komandir straze mi rece:“ Kapetan Radojicic naredio da mu se javis u kancelariju“. Opet ja sve po propisu. Kucam snazno. „Vojnik Radojko Radovanovic, gospodine kapetane! Izvolite!“ Auh , Radovanovicu, ja vecu budalu odavno nisam upoznao. Covece, dobio sam upalu misica. “ Tako nalazu propisi, gospodine kapetane.“ Boga mi ih se ti drzis kao da ti zivot od toga zavisi. Vidim ja da on mene grdi,ali da mu je u sustini milo. „Zvao sam te, Radovanovicu, da ti kazem da cu te predloziti za 7 dana nagradnog odsustva.“ Razumem, gospodine kapetane.
Sistem jako prost. Samo radis kako ti je receno. To ih odusevljava. Pametni to koriste.
Nema komentara