SPASAVANJE REDOVA RADOJKA 19. DEO
Obecah u jednoj od prethodnih epizoda pricu o „mokrom cvoru“. To je, definitivno, srediste zbivanja na nasem spratu. Velika jedna prostorija u kojoj se nalaze 4 cucavca, ogledala sa umivaonicima za umivanje i brijanje a skroz okolo neka kamena korita sa slavinama gde se mogu prati noge ili sedeti na njihovoj ivici. U „mokrom cvoru“ dozvoljeno je jesti i pusiti. Ni u jednoj drugoj prostoriji nije. Samim tim prostorija dobija na znacaju.
Prvi sok, po oblacenju uniforme bese ulazak u taj „mokri cvor“. Ono sto nas sve zapanjilo je cinjenica da na cucavcima nema vrata. Sarke su tu,ali od vrata ni traga. Potpuno nadrealna situacija. Kako vrsiti nuzdu kada su metar od tebe udaljeni ljudi koji se briju, jedu, pricaju? Prvih 7 dana nuzdu nije vrsio niko. Sazva nas jedno vece na sastanak Srdanovic jedan iz Niksica. „Ljudi, ja znam da je nenormalno,ali moramo poceti da idemo u wc ili cemo pomreti. Zanemarite odsustvo vrata potpuno. Svi smo u istom sranju. “ I tako to zazive nekako. Potpuno nenormalno postade uobicajeno. Jedan vrsi nuzdu, drugi pere zube, treci jede smoki, cetvrti pusi… Sve to u 20 kvadrata. Jos se lepo razgovaramo. Ne dao vam Bog. Ja licno sam nezgodan za takve stvari i situacije pa sam organizam snagom podsvesti podesio da taj nesrecni wc koristim izmedju 2 i 4 ujutru. Tako koliko toliko sacuvah mrvu dostojanstva.
„Mokri cvor“ bese spas za jos jednu nezgodu. Kupanje je u vojsci predvidjeno dva puta nedeljno.Em vrucine behu paklene, em je kupatilo od nasih prostorija bilo udaljeno nekih kilometar i po. Kad konacno docekas taj dan za kupanje, shvatis da nista nisi uradio. U 16 sati na vrucini od 40 stepeni odmarsiras do kupatila, okupas se za dva minuta, presvuces i kroz prasinu vratis. Dok se vratis po onoj skapsi, preznojio si se 8 puta. Razlika pre i posle kupanja u nijansama. Zato smislismo nesto sto uopste nije bilo zdravo,ali je bilo neminovno. Kupismo obicno crevo od nekoliko metara. Nabije se crevo na slavinu i jedan ti drzi crevo a ti se kupas hladnom vodom iznad resetke koja se nalazila na sredini „mokrog cvora“. Pa se zamenite. To je, ujedno, bio i jedini nacin da se zaspi uvece. U spavaonama bese grozna vrucuna. Posle tog „tusiranja“ imali smo, bukvalno, dvadesetak minuta da zaspimo. Dok se telo malo ohladilo. Ako to propustis neces ga zaspati, majcin sine.
Inace, ko je bio u Podgorici zna, voda iz gradskog vodovoda je ledena. To svakodnevno tusiranje hladnom vodom definitivno je razlog mog cestog druzenja sa diklofenakom duo. Sto kaze Balasevic „suvenir na strazarske dane.“
Nema komentara