SPASAVANJE REDOVA RADOJKA 15. DEO
Tihomir Lalovic. Cudo iz Pljevalja. Decko je sa 19 godina vec bio posten alkoholicar. Covek drzi flasu sa rakijom u kaseti. Cujes ga u dva nocu kako se budi, otvara kasetu…Cujes glu glu glu i zvuk zatvaranja kasete. Nastavlja da spava kao da nista nije bilo. A organizam je imao za pricu. Trcanje bez obzira na duzinu staze za njega je bilo sala. Pobedjivao je uvek ubedljivo. Sto se penjanja uz konopac tice faca u kasarni je bio neki porucnik iz „crvenih beretki“. Peo se uz konopac za fantasticnih 4,5 sekundi. Lalovic se peo za 4,7 a prvi put je probao bas tu u kasarni. Cista brdsko-planinska zivotinja. Sto puta sam mu govorio da povede malo racuna o svom organizmu, jer mu je Bog dao zaista izuzetne mogucnosti. Dzaba pricati ludoj glavi. Trudio se na sve nacine da sebe upropasti.
U septembru je te godine u Podgorici bilo vreme ispracaja. Oni to prave pod nekim satrama. Barem je u blizini nase kasarne tako bilo. Mi na strazi. Lalovicevo strazarsko mesto bas do ulice. Ni 50 metara od ograde satra a pod satrom ispracaj. Laloviceva smena od 21 do 23 sata. Lud, kakvog ga Bog dao, cim je preuzeo smenu sakrije pusku u neko zbunje, preskoci preko ograde i pravo na ispracaj onako u uniformi. Sedeo on tu sat i po. Popio, naravno 5-6 piva. Pratio na satu kada mu stize smena. Dvadesetak minuta pre smene vrati se u kasarnu, uzme pusku i zalegne da ceka smenu najnormalnije. Pored njegovog strazarskog mesta prolazi dezurni na tenkovskoj kapiji kada podje da smeni kolegu. Javi se samo na vreme i njega kao strazar ne zaustavljas.
No, Lalovic pijan i njemu do budalastine. Nailazi taj momak i Lalovic ga jasno vidi.“Stooooj!“ Sta ti je, Lalovicu, ja sam, dezurni sa tenkovske kapije. „Stoj pucacu!“ Ne glupiraj se, covece. „Stoj, pucam!“ Repetira Lalovic pusku u tom trenutku. To je mnogo jeziv zvuk u nocnoj tisini. Ovaj dezurni vec popizdeo. Pucaj, budalo, jebo te! Lalovic, naravno, okrene pusku u nebo i opali. Covek je pao kao sveca. Lalovic umire od smeha. Jedva ga povratio.
Sva sreca da se tih dana na ispracajima puno senlucilo pa pucanj u krugu kasarne nije nikome privukao paznju. Znao je Lalovic odmah da se za takve stvari ide na vojni sud. Da se za metak koji fali ide na vojni sud. Brzo je ocistio pusku i pozvao Dragovica koji zivi tu blizu kasarne. Zamolio ga da pozove oca i da mu ovaj prilikom sledece smene donese metak i da mu ga dostavi kroz ogradu. Bio sam razvodnik straze tada. Kada sam naisao sa smenom, Lalovic mi je odmah rekao sta je uradio i da ce mu u sledecoj smeni Dragovicev otac doneti metak. Morao sam voditi racuna kod koga je taj okvir sa municijom i dati mu bas njega prilikom sledece smene. Uspesno smo to izveli. Dosao Dragovic senior i doneo metak. Lalovic dopunio okvir i sve ok.
Zanimljiva scena na kraju straze. Meci se broje. Mi razduzujemo a sledeca straza zaduzuje. Na stolu poredjana gomila metaka. Jedni isti se nose godinama. Patina se uhvatila na njima. Samo jedan drecavo blista. Koga briga. Na broju su.
Nema komentara