• Sofija
    • Sofija – Blog
  • Politika
    • Politika – Blog
  • GOSTUJUCA KOLUMNA
    • POP
    • MIRKO
    • SLOBODAN
    • VESNA
  • Redov Radojko
    • Redov Radojko – Blog
  • Opšte
  • DETINJSTVO
  • KNJIGA O COVEKU KOJI PISE KNJIGU

Radojko Radovanović

BLOG

SOFIJA 50. DEO
Sofija

SOFIJA 50. DEO

Sviđa mi se
Sviđa mi se Volim Hahaha Oduševljenje Tužno Ljuto
9011

„Nauci da zivis, Sofija!“ Cula sam to do sada milion puta, Brdjanine. Ljudi olako koriste teske i krupne reci. Svi znaju sta bi trebalo i kako. Puni su mudrosti kada o tudjim zivotima pricaju. Lako je gledati filmove i diviti se likovima iz knjizevnosti. Lako je biti savrsen u necijoj masti. Lako je donositi teske odluke junacima dobre knjige. Lako je „nauciti da zivis“ kada zivot prestaje na zadnjoj stranici. Pitas li se nekad, Brdjanine, sta bi se desilo sa tim likovima, da su stvarni, posto knjigu zatvoris? Razumem ja tvoje stremljenje nebesima, Brdjanine, ali mi smo od zemlje stvoreni. Zemlja cemo opet postati. Zemlja nas drzi i ne dozvoljava nam da poletimo. Da se potpuno oslobodimo i postanemo misao samo. To sto ja ne leprsam, ne znaci da nisam naucila da zivim. Mozda ja sve to odavno znam. Mozda vidim samo korak dalje od tebe leprsavog. Ja sam od onih koji nastavljaju da zive knjigu i kada se zavrsi.Dugo jos mucim muke likova i potrebno mi je vreme da se u stvarnost vratim. Ti se ne vracas nikad, Brdjanine. Imam utisak nekad da zivis bezbroj izmisljenih zivota koji se medjusobno preplicu. Gde si u svemu tome ti? Cini mi se nekada da u svemu tome gubis sebe.

Sve sam to ja, Sofija. Zivot je tren samo. Niz od najvise par stotina specijalnih delica sekunde koje pamtimo. Neke emocije, neke boje, ukusi, mirisi… Neki dodiri. Neki nemiri. Neke oci. Tuge neke. Sve ostalo je prazan prostor u kome smo nista. Ljudi uglavnom, u batrganju da zadovolje formu, vise paznje posvecuju toj praznini . Ne prepoznaju te posebne trenutke koji se jedini pamte i koji ostaju deo kosmosa i kada nas vise nema. Ne postoji knjiga koja neciji zivot i necija desavanja prati od rodjenja pa do smrti. Pisac i jeste pisac zato sto ume osetiti i uhvatiti tren. Zarobiti dusu lika u svoje delo. Na papir staviti oni bozansku iskru koja ga cini. Iskru bozanske ljubavi, jer svi samo to i jesmo. Kada me gledas pokusaj to da vidis u meni. Mani formu. Lako je lupati minuse i hvatati se za onaj nebitni prazni hod. Kad naucis da tako gledas svakog coveka, a pre svih sebe, tada ces nauciti da zivis, Sofija.

Sviđa mi se
Sviđa mi se Volim Hahaha Oduševljenje Tužno Ljuto
9011
- 31 decembra, 2019 - 1156 Views

1 Komentar

  • Ljiljana 31 decembra, 2019 u 9:00 pm

    Dugo smo čekali dijalog sa Sofijom.Stiže pred Novu godinu da nas podseti na lepotu i qolgotu ovog života.I svi se nadamo da će sledeće godine lepota poklopiti golgotu i kako Vi kažete prazninu .Da nije te nade ne bi nas ni bilo .

    Odgovori
  • Vaši komentari i recenzije
    Odustani od odgovora

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    Prethodni članak
    Sledeći članak

    Radojko Radovanović - Zvanični blog - 2018 - radovanovic@radojko.rs