SOFIJA 49. DEO
Ako me volis zbog mojih dobrih osobina, pogresno me volis, Sofija. Vrline je lako voleti. Lepo je i lako ogledati se u bistrom i cistom planinskom potoku. Nas sopstveni odraz biva cistiji i sebi se takvi vise dopadamo. To svako voli. No, to nije ljubav prema drugom vec ljubav prema sebi, Sofija.
Nisam ti ja od tih. Od onih koji bodu oci svojom bljestavom belinom. Malo sam i siv, a vrlo cesto i crn. Imam milijardu mana. Neke su grozne. Citav moj zivot je borba, ne da budem skroz beo, nego da iz ovog crnog zivota proteram malo crnila. Posrcem, padam, ustajem… Trudim se da uvek budem na strani dobra. Nije lako uvek drzati taj pravac, Sofija. To je lutanje u magli sa povezom preko ociju. U tom lutanju cesto skrecem sa puta. Ponovo ga teskom mukom, napipavam prstima i kolenima i vracam se. Moj ludi temperament me cesto tera u greske. Povredjujem ljude oko sebe. Najcesce i najvise najblize. One koje najvise volim. Cudna je ta moja sudbina da neogranicenu slobodu imam prema onima do kojih mi je najvise stalo. Kod vecine ljudi potpuno je drugacije. Ljubomorno cuvaju najdraze i vode racuna da ih ne izloze opasnosti boreci se protiv sopstvenih demona. Ja one koje najvise volim dozivljavam kao deo sebe i prema njima sam najsuroviji. Pred njima najmanje krijem svoje mane. Onaj beli deo mene vole mnogi. Ovaj crni je rezervisan samo za one koji su mi kroz svoju ljubav pokazali da mogu da ga podnesu.
Ako me volis, Sofija, voli moje mane. Ono drugo i ostali vole. Po tome ces se od svih razlikovati. Ako me volis, Sofija, voli me zbog toga sto se ovako crn borim da ovaj svet bude za nijansu svetliji. Voli me zbog toga kakva si ti kada si pored mene , Sofija. Voli me ako te cinim boljim covekom. Voli me ako cinim da jace osecas. Voli me ako osecas da treba da me volis…
Racuni se svode na kraju, Sofija. Na kraju svako od nas ide na vagu Arhandjela Mihaila i na kraju se ispostavlja racun koliko je ko doneo svetla, proterao mraka ili proizveo mraka i posiveo svetla. Na ovom merenju mnogi ce se iznenaditi. Ja sigurno necu.Moja sustina je svetlo. Jasno i nepokolebljivo svetlo koje ce proci kroz jos mnogo mracnih faza. Ti to jedina shvatas. Zato i jesi moja Sofija.
1 Komentar
Divno je biti, nekome nesto…
Ljubomorno cuvam
ove nježne sate
da me uvijek prate
dok nisam tu…