SOFIJA 47. DEO
Znas li sta je moj najveci strah u zivotu, Sofija? Da ne mogu vise dopreti do tebe. Nekoliko puta sam to sanjao i probudio sam se potpuno izmrcvaren. Sanjao sam da ti pricam, ali da ne shvatas ono sto ti zelim reci. Isti jezik, sve ove iste nase reci, ali potpuno nerazumevanje. Kao da se pokvario prijemnik ili predajnik i moje misli tebi stizu sasvim izmenjene. Objasnjavam ti nesto sustinski bitno. Nesto sto ti, inace, shvatas u letu. U stvarnosti misli se roje u mojoj glavi i ja ih uoblicim u niz reci, ali ti ih kroz te reci vidis i osetis sve. Svaku, pa i najmanju pomisao. E, u snu se to pokvarilo. Pretvorilo se u sopstvenu suprotnost. Pokusavam ti objasniti ocito, ali sto se vise upinjem sve me manje razumes. Sto je najgore razumes potpuno obrnuto. Strasno mi je to nerazumevanje, Sofija. Kao da mi je neko izmakao tlo pod nogama. To je ono za sta sam se cvrsto drzao. Sta god se dogodilo Sofija ce me razumeti. Kad niko drugi ne bude shvatao, Sofiji ce biti potpuno jasno. Imam svoju sustinu koja je netaknuta. Sve drugo moze da se srusi. Sve drugo je manje bitno dok se ti i ja ovako savrseno razumemo, Sofija. E, zamisli sada moje muke kada je toga u snu nestalo. Kao brodolomac na pustom ostrvu pored koga prolazi brod. Blizu je i lepo vidim ljude na palubi. Vicem iz sveg glasa, ali me niko ne cuje. Mnogo je tesko vristati tako, Sofija. Samotan u beskraju.
Tvoji strahovi nisu zemaljski, brdjanine. Ljudi se, uglavnom, plase egzistencijalnih problema. Na te strahove ti si imun. Ljudi se plase osude okoline. Ti kao da joj inat teras. Ludi se plase gubitka ugleda. Ti na to ne dajes pet para. Sam sebi pronadjes razlog za kidanje i nerviranje. Sam iskopas neki strah iz najdublje dubine sebe i uvek ga iznova prozivljavas. Znas li koliko je dugo i meni bilo smesno to tvoje kidanje oko gluposti? Bas dugo. Dugo sam bila medju onima koji te ne razumeju. Koji misle da si preteran i teatralan. Tek kada sam potpuno usla u tvoju dusu shvatila sam koliko ti takve stvari bolno prezivljavas. Videla sam da ti svoje retke strahove ozbiljno odbolujes. Shvatila sam da je ta stvarnost koju iskonstruises u svojoj glavi stvarnija od ove stvarnosti koju zivimo. Prestala sam da se smejem tome tada i trudila se da te tvoje smesne strahove razoruzam. Da im otupim ostricu. Dobro nam ide, brdjanine. Imas nekoga ko je uvek na tvojoj strani. Volim te bezuslovno.
1 Komentar
Sofija te savrseno razume.