SOFIJA 35. DEO
Secas li se nekadasnjih zima, Sofija? Pravih zima koje su cele bile ukrasene snegom. Nekada se znalo. Sneg kada padne pao je. Ne ove bljuzgavice karakteristicne za zadnje godine. Nekada bi sneg pao u novembru i ostajao je do marta. U tom periodu malo bi se istopio malo bi dodavao. Bile su to prave zime sa debelim jaknama, kapama, salovima i rukavicama. Kao sa, takodje, nekadasnjih novogodisnjih cestitki. Mnogo sam voleo te zime na svom brdu, Sofija. Odsecen od sveta a bez i najmanje zelje da to promenim. Vazduh hladan i neopisivo cist. Opran snegom i mrazom ociscen od svih virusa. Mnogo sam voleo da setam po tom sneznom beskraju. Jedino more moze da se poredi sa tom cistocom koja cisti i dusu i misli. Nikada nisam vise knjiga procitao nego takvih zima. Nikada vise filmova odgledao. Kad bolje razmislim takve su zime najzasluznije za sve ove reci kojima sada baratam.
Zelim u zivotu jos jednu takvu zimu sa tobom, Sofija. Nista vise. Pravu zimu sa pola metra snega i temperaturama ispod nule. Zimu koju cemo provesti sami. Bez obaveze da na posao idemo ni ti ni ja. Da zajedno dugo setamo po snegu. Nista nije lepse nego kada tako smrznut udjes u kucu. Skuvamo caj ili kafu i sednemo na pod pored peci. Nikada vatra ne gori tako kao kada je napolju veliki sneg i mraz. Zelim da pijemo taj caj, slusamo vatru i cutimo. Sami u beskraju. Daleko od jebene racionalnosti, stresa i moranja. Prosto da sedimo i ne moramo nista. Da jedemo domacu hranu koju smo sami spremili i koja mirise na zdravo. Da citamo istu knjigu naglas. Malo ti malo ja. Da stanemo na mestu na kome nas nesto zaintrigira. Da dugo pricamo o svom vidjenju onoga sto je pisac zeleo reci. Ne zurimo nikud. Cela zima je pred nama. Da vodimo ljubav tu na podu kada pozelimo. Kada nasa dva mozga zavarnice. I tebi i meni mozak je zapravo erogena zona, Sofija.
Imam toliko toga da ti ispricam. Da podelim sa tobom ovaj okean reci u meni. Da ti pricam hiljade prica koje ne nose u sebi nista epohalno bitno. Volim ih jer su tople i ljudske i zelim da ih i ti znas. Da podelim sa tobom na stotine nepotrebnih znanja koje sam onako uzgred kao sundjer upio. Zelim da cujem sve sto mi ti imas reci. Tvoje najskrivenije misli i zelje. Ono sto i sebi precutkujes, Sofija. Zelim da pijemo vino pored te peci i da slusas sa mnom svu onu muziku koja me odusevljava i koja je deo mene. E, takvu zimu zelim sa tobom, Sofija. Zimu koja ce nas ocistiti od svih zala savremene civilizacije. Zimu posle koje cemo biti cisti kao deca.
Nema komentara