SOFIJA 23. DEO
Kada je sledeci put dosla imao sam vec spremnu pricu. Ne mogu vise u ovom mraku,Sofija. Sta vi tacno hocete od mene? Sta tacno treba da prihvatim?
Ocigledno je i ona bila spremna na ovaj moj korak. Treba da saradjujes, brdjanine. Da ostanes u organizaciji, ali da radis za vlast. Ne ocigledno, naravno. Suptilno. Da sabotiras planirano a da i dalje budes najglasniji u pljuvanju. Da vesto pravis razdor i da konstantno odrzavas jalovost rezultata. Tvoja uloga bice sada i veca. Objavices kada te pustimo da si bio otet. Da su te drzali u mraku. Da nemas dokaza da vlast iza toga stoji,ali da si potpuno siguran. Tvoje mesto u organizaciji bice ojacano. Mocices da nametnes autoritet i da skrajnes iskrene borce protiv vlasti. Guraj gore one koji su tu iz interesa. Koje je moguce zaplasiti ili kupiti.Zamisao je da stvoris organizaciju koja ce biti treci put. Nije ni vlast ni korumpirana opozicija. Samo ti ces znati da joj je uloga da amortizuje onaj iskreni ,istinski bunt. Bunt ljudi koji nisu protiv vlasti iz interesa. Onih koji bi zaista da menjaju svet. Ako i njih stavimo pod kontrolu onda cemo kontrolisati sve.
Sta ja dobijam za to, Sofija? Sem svetlosti. Nasmejala se onako kako sam voleo nekad. “ Ljudi sa pozitivne liste imaju sve. Ne moras placati racune, policija ce biti tu da te zaista stiti, lekari ce te zaista primati onda kad zakazes… More stvari koje ljudi van liste smatraju privilegijama. Drzava ce biti normalna za tebe. Zar mislis da smo ludi sto smo na ovoj strani? Plus plata, naravno. Sluzba je siroke ruke prema svojim saradnicima.“
Vazi, Sofija. Taj deo mi nije sporan. Zanima me sta ce biti sa nama? Ostajes li sa mnom? Kakav ce nas odnos biti? Jesmo li ti i ja dva agenta obavestajne sluzbe ili smo dvoje ljudi koji se vole? Sofija zacuta na tren. „Ti si moj zadatak, brdjanine. Da budem uz tebe i pazim na svaki tvoj korak. Da vodim racuna hoces li sprovoditi ovo sto smo se dogovorili. Da sprecim ako pokusas uciniti nesto suprotno. Ostajemo par za nase okruzenje i javnost.“
Nasmesih se u sebi. Radojko, koja si ti tvrdoglava konjina. Spasila mi je glavu i danima pokusava nagovoriti budalu da izadje iz ovog groba. A ja zapeo pa necu. Glumim Malog Radojicu i cekam kada ce da me bace na muke. Bio sam siguran da ce mi Sofija tresnuti strahovitu samarcinu prvi put kada ostanemo sami izvan dometa kamera i mikrofona. Zasluzenu samarcinu. Dozvolio sam sebi da posumnjam u Sofiju. Nije mi bila dovoljna ni izmisljena prica o Paskovini. Ni sova o kojoj mi prica a o kojoj sam, u stvari ja njoj pricao…Jedva sam cekao trenutak u kojem ce mi negde u miru sve ispricati.
Pristajem, Sofija
1 Komentar
Poslednja rečenica je iskonska želja svih nas.Lepo je kad možeš da rešiš dileme i mirno spavaš.