SOFIJA 22. DEO
Sofija mi je jednog dana donela komplet lepinju.“ Pojedi je, brdjanine, jos je topla. Nema jagnjeceg pretopa. Bas kao sto volis.“ Zagrizoh jedno parce… Nisam mogao jesti. Ugusise me emocije koje su navirale. Plakao sam bez glasa. Skupih snage da moj glas u polumraku dobije jacinu. Da me ne oda.
Ne mogu sada jesti, Sofija. U glavi mi je bio haos. Bio sam jako osetljiv. Nisam shvatao njeno nagovaranje da pristanem na predlog da radim za vlast. Ako me iko poznavao bila je to Sofija. Pouzdano je znala da necu. Cudilo me zbog toga njeno insistiranje. Cudilo me i zasto me ne ubiju. Nisam cuo glasove drugih zatvorenika. Samo nekada nerazgovetan zamor u daljini. Cudilo me zasto me mesecima drze ovde. Prostije i efikasnije bilo im je da me se rese.
Sofija je uporno nastavljala sa svojom pricom. Prihvati, brdjanine. Vrati se u organizaciju. Tvoje je samo da nam prenosis informacije. Da unapred znamo svaki vas korak. Ja cu ti biti veza. U tebe nikada niko nece posumnjati. Svi znaju koja si zadrta budala. Neces time ugroziti ni svoju poziciju u organizaciji. Ne testiraj vise strpljenje onih koji odlucuju i o tvom i o mom zivotu. Dozovi se pameti, covece. Ako mislis da OPET vidimo tu Paskovinu.
Koliko god poludeo od usamljenosti i ovoga mraka za Paskovinu sam bio siguran. Sofija i ja tamo nikada nismo bili zajedno. Ovim mi uporno pokusava nesto reci.
U trenutku mi sinu. Pokusava me izvesti sa mesta na kome ne mozemo pricati. Mozda je primorana da radi ovo sto radi i pokusava naci nacin da me odvede na mesto na kojem mi moze reci istinu. Kada se jednom u mojoj glavi javi ova misao, nisam je vise mogao odagnati. Sada je trebalo izvesti lazni pristanak, ali tako da izgleda uverljivo. Da oni koji nase razgovore, ocigledno slusaju ni na tren ne posumnjaju.
Udahnuh duboko i navalih na lepinju. Sama cinjenica da mi je donela jedinu koju jedem govorila mi je da je zelela da mi ugodi. Da je bila i kap jagnjeceg pretopa ne bih je okusio pa ne znam koliko da sam gladan
Nema komentara