SOFIJA 17. DEO
Cinilo mi se da je to stanje trajalo satima. To neko setanje na ivici svesti. Povremeno bih otvorio oci. U nadi da cu shvatiti da je sve bio samo san. Odvratna nocna mora. Uzalud. I dalje je sedela na stolici u mojoj neposrednoj blizini. Sofija. Zena na kojoj sam gradio ceo svoj sistem vrednosti. Slamka spasa za koju se drzim sve ove godine. Moj razlog, jedini razlog, zbog koga nisam poludeo… Htedoh da progovorim. Govorni aparat nije me slusao. Nisam uspevao da prozborim ni rec. Umesto reci krenuse suze. More krupnih slanih suza…
Posmatrala me nemo. Ocito je cekala da progovorim nesto ili makar da suze stanu. Trajalo je. Prikupivsi zadnji atom snage nekako prevalih preko usana : “ Zasto? Zasto, Sofija?“ Zasto bas ti? Od celog ovog jebenog sveta. Od celog jebenog sveta od koga sam davno digao ruke. Ti si jedino u sta sam verovao. Jedino u sta sam bio siguran…
Zato sto je ovo pakao,brdjanine. Ljudi veruju i trude se da ne ucine smrtne grehe. Plase se kazne Bozije. Plase se da ne zavrse u paklu. U vecnim mukama. Nikome ne pada na pamet da mi u paklu vec jesmo. Svako u svom. Svako u svojim vecnim mukama. Nisam ja tvoj oslonac. Ja sam tvoja kazna. Priznajem da si mi bio simpatican sa tim zarom u ocima. Sa ubedjenoscu u detinjarije koje siris. Kao decak koji masta da postane pilot u zemlji u kojoj ni ptice vise ne lete. Ti si sanjar,brdjanine. Ljudi zive u realnosti. Snovi su im samo beg od stvarnosti. Ti zivis u snovima, naivcino. Ne mogu se ti snovi pretociti u javu. Odakle ti uopste ideja da bi zena poput mene mogla biti zadovoljna pored muskarca koji od planova za zivot ima samo resenost da se bori protiv nepravde? Gde je tu buducnost? Da strahujem svakog dana. Da zazirem od prolaznika. Ne,brdjanine. Meni treba izvesnost. Sigurnost.
Ima li vece iluzije od izvesnosti,Sofija? Sta je to izvesno i sigurno? Pocevsi od zdravlja. Niko od nas ne zna kakvu bolest mozda u sebi nosi. Niko nije imun na udar groma i milion drugih situacija koje tu vasu takozvanu sigurnost u sekundi ucine smesnom.Zavaravas se, Sofija. Moji snovi su stvarniji od vase stvarnosti. Neka sam ja decak. Neka sam naivan. Vise volim da sam naivan nego hladan. Srca su vam posivela. Stalno ste u grcu. Stalno bi da obezbedite neku buducnost. Nikako da shvatite da sem ovog trenutka nista ne postoji.
Neka je ovo i pakao. I u paklu bice lakse meni koji se zanosim i verujem nego vama koji bi ovaj sasavi zivot da ustrojite prema racionalnim principima. Mnogo vas je vise, moc je u vasim rukama,ali u ovoj borbi protiv moje naivnosti osudjeni ste na poraz.
Nema komentara