SOFIJA 14. DEO
Danima vec pada kisa i Sofiji je potpuno neshvatljivo da se ja toj kisi i dalje radujem. Sta ti je lepo u ovolikoj vodurini,brdjanine? Zar ti nisu sumorni ovi dani bez sunca? Zar je moguce da nemas potrebu da osetis sunce na kozi? Zasto uvek moras biti mracan? Nekad imam utisak da namerno trazis nacine da bi bio drugaciji. Da ti je bitnije razlikovati se nego da je ta razlicitost zaista deo tebe.
Kada mi ti to kazes, Sofija,sta li tek onda drugi misle. Moja dusa je tebi bliska. U mojim ocima nema tajni za tebe. Nije mi lako objasniti zasto volim kisu. Prosto je volim oduvek. Bas kao tebe sto volim. Volim sve vrste padavina. Kisu, inje,slanu,sneg… Ne samo onaj suvi sneg koji skripi pod obucom i koji volite i svi vi neiskreni ljubitelji snega. Volim i onu mokru lapavicu koja na ulicama ostavlja ogromne kasaste bare. Jednostavno mi je lepo tada. Kao da kisa i sneg peru ovaj vazduh prepun zla,mrznje i zavisti. Peru ljude i razblazuju zle ljudske misli. Tako to nekako dozivljavam.
Pa,ja ne umem sebi objasniti ni zasto volim tebe, Sofija. Istina je da si lepa,energicna i pravedna. Istina je da ti je dusa cista i toliko siroka da u njoj ima mesta za sve one koji su bespomocni i nepravedno optuzeni. Cinjenica je da sam pored tebe drugi i mnogo bolji covek. Pametniji i pravedniji. Nisu cak ni to razlozi. Ne budi to ovu silnu ljubav u meni.
Nacin na koji se radujes je,mislim,presudan. Ja takvu iskonsku radost vidim jedino kod male dece. Kod odraslih nikad. To je nesto sto je,siguran sam, Bog dodelio ljudima kada je nasom vrstom zemlju nastanio. Izgubili smo to kroz vekove. Postali smo ovo sto covecanstvo danas jeste. Gomila licemernih glumaca koji nemaju hrabrosti da masku skinu ni kada su potpuno sami ispred ogledala. Nemamo hrabrosti da sebe iskreno sagledamo. Imamo masku i pozu pripremljenu i za sebe same. Ti se ne stidis svoje ciste duse. Briga te hoce li te neko smatrati naivnom zbog toga. Zato te volim, Sofija.
Nema komentara