PRVI I DRUGI KOSOVSKI BOJ
Svi diktatori kroz istoriju veoma su slicni. Od Nerona i Kaligule pa do Erdogana i Vucica. Mehanizmi nametanja svoje apsolutne volje veoma su slicni. Iskrivljivanje stvarnosti i podmetanje protivnicima su bili aktuelni i nekada a i sad su. Savremeno doba pojacalo je samo moc propagande, ubrzalo manipulaciju i ljude otupelo. Bombardovanje lazima za posledicu ima prezasicenje politikom uopste. Ljudi sticu otpor prema svima onima koji govore da su promene sistema moguce. Formira se misljenje „svi oni lazu “ i „svi su isti“. Obicnom biracu, koji nije kupljen privilegijama i obecanjima, argument nije da Vucic radi dobro. Argument je „ali ko je alternativa“? Beznadje je toliko da je strah od promena duboko ukorenjen. Koliko god bili svesni da gore nema kud, ovaj uzas je makar poznat. Strah od nepoznatog mnogo je veci. Ovo smo preziveli.
Ono sto je meni kod Vuciceve diktature specificno je cinjenica da u njegovom okruzenju ne postoji ama bas niko ko sme kriticki da se osvrne na bilo koji njegov potez. Uvek je kroz istoriju postojao neko takav. I Hitler je imao Spera koji je smeo reci sto drugi nisu. Tito je imao Krcuna koji je smeo da se drzne da pred ljudima protivureci. Vucic se u startu okruzio toliko beznacajnim ljudima da je u njegovoj diktaturi to potpuno nemoguce. Prosejani su kroz pet poslusnickih sita i na funkcijama su samo oni koji su sva ta sejanja preziveli. Ljudi potpuno odani. To im, uglavnom i jeste jedini kvalitet. Pseca odanost. Idolopoklonistvo koje normalnog coveka moze samo zabezeknuti.
Posledica okruzivanja takvima su situacije u kojima ti ljudi lupetaju gluposti. Ne moze odanost nadomestiti nedostatak obrazovanja. Ne moze poslusnost zameniti elokvenciju i manire. Otuda smo okruzeni „vazduplohovima“, „aerodrumima“, „teleprontovanjem“ i ostalim Drobnjacima i Risticevicima. U tom moru polusveta koji je odnekud izmileo na funkcije poslednjih dana paznju privlaci izvesna gospodja koja je postavljena na mesto direktora Muzeja Nikole Tesle. Iz aviona se vidi da je u pitanju stranacki kadar i da je reakcija javnosti opravdana, ali, istine radi moram da stanem u njenu zastitu. Ono zbog cega je razapeta na drustvenim mrezama poslednjih dana nije stvar zbog koje je trebala uslediti ovakva reakcija. Prvi i Drugi boj na Kosovu su postojali. Moze predmet polemike biti koliko je Drugi boj na Kosovu za istoriju Srbije znacajan. Mogu se prebrojavati krvna zrnca Janosu Hunjadiju( Sibinjanin Janku) i utvrdjivati koliko je procenata bio Srbin i da li je. Meni bode oci to sto se lavina srucila u 90 posto slucajeva jer je ljudima smesan pomen Drugog boja na Kosovu. Podseca me ovo malo na fotografije sa gej parade nedavne u Beogradu. More ljudi je izbacilo fotke coveka sa parade u Atini. Ona fotografija sa Svetim Nikolom u veoma ruznoj konotaciji. Lavina osuda srucila se i na njega. A uopste nije bio u Beogradu.
Da bi bili zaista drugaciji od njih moramo malo paziti. Ne smemo ovakve situacije dozvoljavati. Naprednjaci nam daju sasvim dovoljno materijala za svakodnevno sprdanje na svim nivoima. Ne trebaju nam ove situacije gde realno glupi ispadamo mi.
Nema komentara