Muka (sedmi deo)-Ilija M. Popović – Pop
Uđoše zajedno u kuću i otac snahu ne dajući joj da ustaje poljubi u kosu. Majka sva ozarena pohrli da ih sve skupa zagrli jer oseti da su stvari donekle dovedene u red ali na očevom licu vide ono što je samo ona znala da vidi i da oseti. On je neko objašnjenje koje mu je sin dao čuo ali ga nikada neće prihvatiti. I dalje se na njegovom licu, a to je samo ona mogla da vidi, osećala strahovita bol. Njegov smeh nije više bio razdragan i veseo kao nekada. Njegovi pokreti više nisu bili isti. Jednostavno on se pomirio sa odlukom sina jer je znao da je ne može promeniti ali se na njemu videlo da to nije onaj isti čovek.
Večera je bila postavljena i oni posle nekoliko dana ponovo kao nekada posedaše svako na svoje mesto. Jeli su uz neku neodređenu sablasnu tišinu koju niko od njih nije želeo da omete bilo kakvom rečenicom, jer niko od njih nije ni znao šta bi u ovom trenutku bilo dobro reći. Završiše i majka predloži da se svi sada odmore jer sutra rano treba da dođu kupci za dve dviske koje bi trebalo prodati. Deca odoše u svoju sobu, otac osta za stolom i reče majci da se ne treba nadati da će se ovo dvoje vratiti kući. „To je završena priča. I molim te da o tome više ne razgovaramo bar ti i ja“ reče i uputi se u sobu na spratu. Supruga ga isprati pogledom ne rekavši ništa ali je osećala po njegovom koraku da ovde nije kraj ovoj priči. Imala je neki predosećaj da se stvari neće završiti dobro ali je terala takve misli iz glave govoreći samoj sebi da ona to samo umišlja. Požurila je za njim i oni će posle nekoliko neprespavanih noći večeras zasta spavati jer znaju da su u sobi preko puta njihova deca.
Rano zorom su otac i majka završili sve poslove i već sedeli u kuhinji očekujući kupce. Jutro je bilo bez magle što je u ovim krajevima u ovo doba godine bilo pravo čudo i obećavalo je da će biti jako toplo i prijatno. Deca su još spavala i sve se činilo kao da je ovo još jedan uobičajen i normalan dan. Dok je majka varila mleko začu se auto ispred kuće. Otac izađe i pozva dvojicu mladića da uđu i popiju po kafu pre nego odu u štalu da pogledaju dviske koje su došli da kupe. U tom trenutku uđe i sin što je bilo neuobičajeno, jer je ovo bilo vreme kada je on uveliko spavao tokom svih ovih godina bez obzia na posao koji se obavlja i niko od njega nije očekivao da se pojavi. Za njega je ovo bilo rano. Majka i otac se iznenađeno pogledaše. Rukova se i predstavi momcima koji su došli da pazare i zamoli majku da i njemu stavi kafu.
Nakon katkog razgovora, kafe i rakije, uputiše se u štalu da odvoje ovce za kupovinu. Mladići koji su došli da pazare sa neskrivenim čuđenjem su glasno govorili da su pozitivno iznenađeni kako su njih četvoro ovde na imanju uspeli da sve ovo imaju i da održe. Otac je po običaju, kada mu se oko nečega nije pričalo, odmahivao rukom ali se u znak zahvalnosti osmehivao mladićima, dok je sin ćutao. Izmerili su dve dviske, utovarili ih u prikolicu od kola, momci izbrojali pare, dali domaćinu i pozdravili se. „Mi bi sada trebalo da krenemo, jer imamo nekih obaveza danas dole u gradu“ reče sin na stepenicama pre nego što su ušli u kuću.“ Da, zato je on ovako rano ustao“ pomisli otac ali ne izgovori ništa. Uđoše unutra, otac pomilova po kosi snahu koja je već sedela na stolicu i obrati se majci: „Ja idem nešto da završim kod komšija, obećao sam, ne znam kada ću se vrartiti“ izađe iz kuhinje ne pozdravivši se sa ovo dvoje. „Šta je njemu?“ zapita sin skoro ljutito. „Trebalo bi da znate zašto je takav“ reče majka ne podigavši pogled sa šporeta.
nastaviće se…
Nema komentara