JADAC
Ovo je istinita prica koja se odigrala u Uzicu sedamdesetih godina proslog veka. Zlatno doba SFRJ. Junaci price su zastavnik tadasnje JNA i njegova supruga. Ziveli su u skladnom braku bez dece. Oboje zaposleni u drzavnoj sluzbi. Lepo se, Boga mi, zivelo. Nedelja, dan za odmor i uzivanje. Odlucili su da te nedelje bas odmaraju. Drugarica zastavnikovica spremila je lep nedeljni rucak i desert. Peceno pile, krompirici, sezonska salata…Idilicno letnje popodne. Muz je voleo belo meso. Kada pojede parce koje je bio izabrao u ruci mu ostade misteriozna koscica. Jadac. Seti se da jos od detinjstva nije „lomio jadac“. Predlozi zeni da to, bas kao deca, urade. Gospodja je bila lepo raspolozena i uz osmeh pristade. Dogovorise se da onaj ko izgubi ide do diskonta pica da kupi po litar vina i mineralne vode. Polomise jadac i vreme nadmudrivanja poce.
No, djavo nikada ili bas retko spava. Nije proslo ni petnaestak minuta a telefon zazvoni. Hitan poziv za druga zastavnika iz kasarne. Uzbuna. Psovao je sebi u bradu sve po spisku. Znao je da to znaci da ce najmanje 24 sata biti odsutan. A dan je tako obecavao. Sila Boga ne moli i zastavnik se spremi, pozdravi sa zenom i ode.
Gospodja nije dangubila. Nedugo po njegovom odlasku pozva telefonom ljubavnika. Objasni mu novonastale srecne okolnosti. Ni ljubavnik nije bio lenj. Za pola sata je bio kod nje u stanu. Prepustise se strasti potpuno bezbrizni znajuci da opasnosti nema. Ali djavo bas, bas retko spava. Jos su bili u bracnoj postelji drugarice zastavnikovice kada se zacu zvono na vratima. Pomislise prvo da je neko od dosadnog komsiluka i resise da ne reaguju. Glas koji zacuse ih zaledi. Muz je glasno dozivao. U pitanju je bila lazna uzbuna i vratio se kuci. Nastupi neopisiva panika. Vremena ni nacina za ljubavnikov beg nije bilo. U tih tridesetak sekundi vremena zena ucini ono sto cesto citamo u jeftinim ljubavnim romanima. Nagura ljubavnika u ormar i zakljuca vrata. Kljuc stavi u dzep. Uredi se koliko je mogla munjevitom brzinom i otvori muzu vrata. Muzu bese vec cudna cinjenica sto toliko ceka pred vratima. Baci pogled na rascupanu i zarumenelu suprugu i poveza te dve cinjenice u glavi. Prodje pored nje i pravo u spavacu sobu. Izgled kreveta samo pojaca njegove sumnje. Zaviri ispod kreveta, pogleda iza zavese… Nista. Uhvati za rucku od ormara…Zakljucano. U sekundi mu sve bi jasno. „Otvaraj ormar!“ Sta ti je covece, sta te spopalo? „Otvaraj, sve ti na svetu jebem!“ Ode po pistolj. Uperi ga u ormar i teskim glasom rece“ Otvaraj ili cu ga svog izresetati!“ Zena nemade kud. Izvadi kljuc iz dzepa i skrhano mu pruzi. Muz slobodnom rukom uze kljuc. „E, to ti je za jadac“- izgovori zena trijumfalno.
Muz u trenutku zaneme. „Da, li je moguce, jebo te? Sve ovo si smislila zbog jadca?“ Jok, glupane, drzim stvarno ljubavnika u ormaru u po bela dana ko u romanima sa trafike. Zena se zasmeja i baci zastavniku oko vrata. Njemu laknu.“ Idi,gubitnice, po vino i vodu.“ Nikada mi sladji spricer u zivotu nece biti. Zastavnik uze ceger i ode. Zadivljen zeninom visprenoscu i sa vidnim olaksanjem sto su njegove sumnje bile pogresne. Cim zamace, zena drhtavim rukama otkljuca ormar i oslobodi ljubavnika izbezumljenog od straha.
Tridesetak godina kasnije ovu pricu pricao je ljubavnik iz ormara dvojici svojih cimera u sobi uzicke bolnice. Sva trojica starci i svaki preziveo po infarkt. Kada je pricu zavrsio jedan od cimera krenu da ga zeza. „Ti kad izmisljas ne izmisljas malo.“ Drugi cimer je cutao. Posle par minuta progovori. „Nista te nije slagao. Ja sam zastavnik u penziji i ja sam toga dana otisao po vino i vodu.“ U sobi muk. Ma, ljudi, skoro nikad djavo ne spava, kad vam kazem.
Nema komentara